Nagradno putovanje pobjednika vjeronaučne olimpijade 2012.

S grkokatolicima – od Mađarske do Ukrajine

nagradno putovanje 2012

Nakon znanja stečenog u sklopu natjecanja na temu "Grkokatolici: 400. obljetnica uspostave crkvenoga zajedništva", mladi su pobjednici Vjeronaučne olimpijade, kao državnog natjecanja iz vjeronauka (po tri najbolje osnovnoškolske i srednjoškolske ekipe) u 6-dnevnom putovanju još produbili svoje znanje o grkokatolicima, ali i o znamenitostima, kulturi, tradiciji, povijesti i sadašnjoj situaciji zemalja kroz koje su prolazili. Uz turističku voditeljicu Korneliju Arapinac, istinski stručni ali i duhovni vođa puta bio je dr. Zvonimir Kurečić, marčanski arhimandrit.Hrvatski vjeronaučni olimpijci, nakon pobjede na natjecanju koje je imalo za temu grkokatolike, na nagradnom putovanju u organizaciji HBK-a, od 18. do 23. lipnja pohodili su važnija grkokatolička središta u Mađarskoj, Slovačkoj i Ukrajini.

Prvo odredište putovanja bila je Mađarska, točnije grad Budimpešta, tzv. „kraljica Dunava“. Grad je to sa deset mostova, kojima su se sudionici mogli diviti ploveći brodom po Dunavu i razgledavajući znamenitosti poput velebnog Mađarskog parlamenta i mnogih drugih. Neizostavan je bio posjet Budimskom dvorcu, koji je uz Andraševu aveniju, Trg heroja i Milenijsku podzemnu željeznicu najstariju u Europi upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi.  U trećoj crkvi po veličini u Europi, u kojoj se nalaze mumificirani ostaci prvog mađarskog kralja Stjepana I. sudionici su slavili prvu svetu misu povjeravajući ovo hodočašće zagovoru ovoga sveca i Marijinoj zaštiti.

PHOTO ukraina 2012Nastavljajući putovanje slijedeće odredište bio je četvrti po veličini grad u Mađarskoj, Miškolc, na sjeveru Mađarske. Dobio je ime prema istoimenom ugarskom plemenu. Prvi spomen grada jest iz 12. stoljeća, vremena kralja Lajoša, kada se Miškolc razvija u važno trgovačko središte. Danas je važan zbog dobroga prometnoga položaja i broji oko 170 tisuća stanovnika. Okolica Miškolca poznata je po tzv. barlangfurdo – kupanje u pećini. Riječ je o pećinskim kanalima koji su pretvoreni u bazene odnosno toplice i tako postali najveća atrakcija okolice. U samom gradu sudionike je dočekao grkokatolički svećenik i biskupov tajnik Laszlo koji ih je upoznao s ljepotom tamošnje grkokatoličke katedrale, a sudionici su imali prigodu i čast susresti se i s grkokatoličkim biskupom Atanazijem koji ih je primio i počastio u svom dvoru te im uputio prigodne riječi dobrodošlice. Izražavajući u ozračju jednostavnosti svoju radost zbog susreta udijelio im je svoj blagoslov.

Napuštajući Mađarsku sudionici su nastavili put prema Slovačkoj, danas članici Europske unije koja se u svojim povijesnim previranjima tzv. "baršunastom revolucijom" odijelila od Češke i nastavila svoj put razvoja i napretka. Zahvaljujući predivnim Karpatima, mogla se otkriti ljepota borovih šuma koje se u tom karpatskom masivu dugom 1200 km izmjenjuju s ledenjačkim dolinama i završavaju šiljatim vrhovima. Osim Karpatima, Slovačka se ponosi i umjetnim jezerima, a Slovaci su dobri gospodari svojih prirodnih bogatstava. U Slovačkoj su se mladi olimpijci zaustavili u Košicama, drugom gradu po veličini, gdje su osjetili dah domovine u susretu s uspomenama na hrvatskog sveca Marka Križevčanina, koji je tu podnio mučeničku smrt. Razgledajući mnoštvo lijepih znamenitosti uz stručno vodstvo gospodina Milana najupečatljivija je zasigurno ostala gotička katedrala, najljepša u Europi kao i glazbeno – svjetlosna fontana. Nakon Košica i prenoćišta u skijaškom centru Jagodna put se nastavio prema ukrajinskoj granici i prošavši administrativne procedure na graničnom prijelazu sudionici su konačno ušli u "europsku žitnicu", tako prozvanu zbog plodne zemlje crnice. Zemlja je to moćnih rijeka, nazvana i melodična zemlja slavuja zbog jako razvijene glazbene tradicije, "slavenska Italija" zbog doprinosa slavenske kulture. Ukrajinska zastava sinje - žute boje ima mitološko značenje vode i vatre, a moderno tumačenje skreće pozornost na nebo i stepske poljane Ukrajine tj., u prenesenom značenju, na otvorenost Ukrajinaca  i vrjednote. Ukrajina godišnje privuče oko 20 milijuna turista. Budući da Ukrajinci kruh smatraju svetom hranom,uz sol nude ga kao znak dobrodošlice.

Osim prebogate kulture, uz obilje povijesnih znamenitosti, sudionici olimpijade osvjedočili su se o vidljivim posljedicama niskog standarda i teškoj materijalnoj situaciji u kojoj se zemlja nalazi.

Osobit dojam na sudionike je ostavilo razgledavanje Lavova. Grad Lavov ima oko 700 tisuća stanovnika, nalazi se u regiji Lavov odnosno široj regiji Galiciji. Stara jezgra grada od 1998. godine nalazi se pod zaštitom UNESCO-a. Utemeljitelj grada jest Danilo Romanovič Galitski. Prvi dojam Lavova jest "starinski" jer je većina spomeničke baštine iz 16./17. stoljeća pa Lavov nosi naziv "muzej na otvorenom". Poznat je po starim kavanama, a bajkovitost gradu daje mješavina arhitektonskih stilova.

Sudionici olimpijade imali su prigodu sudjelovati na grkokatoličkoj liturgiji, a posjetili su i grkokatoličku katedralu svetoga Jurja, zatim Ukrajinsko katoličko sveučilište i nekoliko kilometara udaljen središnji grkokatolički manastir u Univu (u kojemu žive studitski monasi, a obnovljena je i ženska grana, sestre studitkinje), važnom i zato što je tu u 2. svjetskom ratu spašeno mnogo Židova (čak je jedan od bivših ministara Poljske bio spašen kao dijete). Na jednom od zidova samostana stoji spomen ploča u čast mučenika Klemetnija Šeptickog, igumana ovoga samostana od 1919. – 1947. godine kojega je papa Ivan Pavao II. proglasio blaženim 2001. godine.

ukr 40

Nakon Ukrajine, na povratku prema domovini, sudionici olimpijade posjetili su u sjevernom dijelu mađarske ravnice grad Nyiregyhazu, važno turističko središte a od 17. stoljeća i najjače gospodarsko i kulturno središte. Ovdje ih je primio i ručkom počastio tamošnji grkokatolički biskup Filip. Put se nastavio prema posljednjem odredištu, mađarskom nacionalnom marijanskom svetištu Mariapocs u kojemu se čuva kopija čudotvorne Gospine slike koja je tri puta proplakala i po čijem su se zagovoru dogodila mnoga čudesa još od davne 1696. godine. Mjesto Pocs prvi put se spominje u 13. stoljeću, a grkokatolici 1666. godine kada su crkvu preuzeli od protestanata i 1767. godine vratili je u posjed rimskoj katoličkoj Crkvi.  Na mjestu današnjeg svetište bila je mala drvena crkvica. vijest o događaju plača Gospine slike brzo se proširila i neki izvori navode da  je posljednjeg dana plakanja, 8. prosinca, bilo toliko hladno da su se smrzli vino i voda koji su služili u liturgiji, ali Marijin e suze ne, one su i dalje tekle. Dokumentacija o  svjedočanstvima ozdravljenja i istraživanjima ovoga čuda mogu se naći u Sveučilišnoj knjižnici u Budimpešti. Na čudotvornoj ikoni Marija drži Isusa lijevom rukom. Desnom pokazuje na njega. Isus u lijevoj ruci drži cvijet, a desnom blagoslivlja. Specifičnost ove ikone jest da Marija i Isus imaju oko vrata po dvije ogrlice s grčkim križem. Križ  na Isusovoj ogrlici simbolizira njegovu muku. Ikona je u ožujku 1697. godine bila premještena u crkvu u Kallo. Postala je tako poznata da je vijest o njoj doprla do Bečkoga dvora. Leopold I., austrijski car i mađarski kralj, naredio je da se ikona donese u Beč. Međutim, ondje nije niti jednom proplakala. Načinjene su mnoge kopije ove ikone jer je njezino čašćenje bilo jako prošireno među vjernicima koji su je častili i utjecali se njezinom zagovoru. U ovom predivnom marijanskom svetištu sudionici su slavili posljednju svetu misu na ovom putovanju i imali su prigodu u ozračju zahvalnosti za sva primljena dobra i predivne doživljaje moliti Mariju za sve milosti i potrebe, a prema uputi svećenika Petera iz ovoga svetišta trebalo je ponijeti Marijinu vedrinu i osmijeh kakvom ju slika i prikazuje.

Osim Marijinog osmijeha, sudionici su s ovog putovanja ponijeli duhovno osvježenje, bogatstvo druženja, novih poznanstava, dojmova o različitosti koja donosi bogatstvo, atakođer i zahvalnost onima koji su omogućili ovo predivno iskustvo.

Svojim sudjelovanjem i svjedočenjem opravdali su onaj naslov kojim ih je prozvao grkokatolički križevački biskup mons. Nikola Kekić na završnom natjecanju iz olimpijade a to je dasu „ambasadori, veleposlanici grkokatolika u svojim sredinama“.

s. Zrinka Majstorović

Mali koncil-MAK