Nagradno putovanje - S Marijom u Austriji i Poljskoj

Nagradno putovanje – s Marijom u Austriji i Poljskoj!

 

Verica Blažinić

 

Najuspješniji sudionici ovogodišnje Vjeronaučne olimpijade za učenike OŠ-a i SŠ-a na temu "Marija Isusova i naša Majka" (po tri skupine za svaku kategoriju) nagrađeni su od HBK putovanjem u Austriju i Poljsku. Posjetili su Marijino svetište Mariazell u Austriji, te svetište Milosrdnog Isusa u Krakovu i svetište Majke Božje Jasnogorske - kraljice Poljske na Jasnoj Góri pokraj Częstochowe.

Vesela skupina hodočasnika sastavljena od 2 ekipe vjeroučenika iz Hvara (OŠ i SŠ), Šibenika (Srednja Turistička škola), Splita (OŠ Sućidar) i Zagreba (OŠ Luka u Sesvetama i Treća gimnazija) predvođeni svojim vjeroučiteljicama i vjeroučiteljima te s nekoliko članovima državnog povjerenstva za pripremu vjeronaučne olimpijade, tajnicom NKU HBK Anitom Matković i Loretom Rabar, vjeroučiteljicom iz Pazina, krenula je na put u prohladno, sunčano ljetno zagrebačko jutro u ponedjeljak 20. lipnja ove godine.

Prva postaja bio je Mariazell, poznato austrijsko marijansko svetište u Štajerskoj, 117 km udaljeno od Graza, smješteno na 800 m nadmorske visine. Mariazell je jedno od najvećih hodočasničkih mjesta u Srednjoj Europi. Majka Božja iz Mariazella naziva se »Magna Mater Austriae« - Velika Majka Austrije, Ona se časti i kao »Mater Gentium Slavorum« - Majka slavenskih naroda i kao »Magna Hungarorum Domina« - Velika vladarica Mađara. S Majkom Božjom Marijaceljskom su posebno povezani vjernici iz Moravske i Mađarske. Mariazell je prema predaji utemeljen 21. prosinca 1157. Opat iz benediktinskoga samostana “St. Lambrecht” tada je poslao monaha Magnusa u okolicu Mariazella, koja je bila u posjedu njihova samostana za dušobrižnika ljudima koji su ondje živjeli. Magnus je na put uzeo i svoj Marijin kip načinjen od lipova drveta, kad je već bio nadomak cilju, veliki kamen mu je zapriječio put. Magnus je Majku Božju zamolio za pomoć, a potom se stijena rascijepila i omogućila mu prolaz. Stigavši na cilj, redovnik je položio kip na jedan panj. Tada je počeo oko njega graditi »ćeliju«, koja je trebala istodobno služiti kao kapelica i njegovo boravište. Marija u ćeliji - njemački »Zelle« - dali su ime tome mjestu, Mariazell. Prvi ugledni hodočasnici bili su moravski grof Heinrich (Henrik). On i njegova žena u Mariazell su pošli na nagovor sv. Vencela, kako bi izmolili ozdravljenje od teškoga artritisa. U zahvalu za ozdravljenje grof je 1200. godine oko ćelije dao izgraditi romaničku kapelicu.

 Nakon sv. Mise u kapeli arkanđela Mihaela kratko smo razgledali svetište, i prošetavši se mjestom do autobusa krenuli dalje. Spustivši se niz planinu cestom kroz gustu crnogoričnu šumu i kroz lijepo uređena i cvijećem ukrašena mjesta ušli u Češku, naravno bez zaustavljanja na granici. Nekoliko sati vožnje udobnim autobusom kroz polja pšenice, kukuruza i krumpira vrlo je brzo prošlo. Nestrpljivo smo očekivali Poljsku i dolazak u Krakow, sljedeće odredište u koje smo stigli u kasnim večernjim satima. Večera i odmor u Domu Ivan Pavao II. pri svetištu Milosrdnog Isusa bili su prava blagodat za umorne putnike.

Sutradan, u utorak 21. lipnja rano, nakon doručka, krenuli smo našim autobusom firme Brijoni iz Pule prema središtu Krakowa. Probijajući se kroz gust ranojutarnji promet na ulicama, mogli smo uživati u panoramskom razgledavanju grada koji uvelike podsjeća na Zagreb: starinama, zgradama, tramvajima... Krakow je kulturna prijeslolnica Poljske, drugi grad po veličini.

Izašavši iz autobusa na parkiralištu pored rijeke Visle prvo smo se pored zidina drevnoga Wawela uputili prema crkvi sv. Stanislava, biskupa Krakowa iz 11. stoljeća, zaštitnika Poljske. Ta je crkva sagrađena na temeljima poganskoga hrama i prvo je bila posvećena arkanđelu Mihaelu, a kasnije i sv. Stanislavu nakon njegove mučeničke smrti. Druga točka našega razgledavanja bio je kraljevski dvorac Wawel sa svojom bogatom kulturnom i političkom prošlošću u kojoj posebno mjesto ima krakowska katedrala kao mjesto krunjenja i posljednje počivalište mnogih kraljeva i vladara. Svoju kapelicu i grob tu ima i velika poljska kraljica i svetica Jadviga ( o. 1374.-17.7.1399.).  Na našem putu našla se i dominikanska i franjevačka crkva pored koje se nalazi sjedište krakowskog nadbiskupa s poznatim prozorom s kojega je, danas bl. Ivan Pavao II. kao krakowski nadbiskup, razgovarao s mladima. Njegova slika na tom prozoru danas trajno podsjeća na to vrijeme. Zatim smo se prošetali do starog Jagelonskog sveučilišta osnovanog 1300. godine koje do danas postoji u istoj zgradi. Kratka šetnja dovela nas je do glavnom gradskog trga sa njegovim znamenitostima: toranj, Sukiennice iz XV. st. (danas centar s dućanima suvenira), tržnica, crkva sv. Marije poznata po dva tornja nejednake visine i po bogatom umjetničkom uređenju njezinih kapelica...

Nakon razgledavanja grada žurili smo "doma" u svetište Milosrdnog Isusa na krunicu Božanskog milosrđa koja se svaki dan moli u 3 sata u tom novom, modernom zdanju koje se nalazi pokraj samostana Naše Gospe u kojem je živjela i imala viđenja Isusa Sv. Faustina Kowalska čiji se tjelesni ostaci nalaze u samostanskoj kapelici koju svakodnevno obilazi mnoštvo hodočasnika iz Poljske i svijeta. Zatim smo u kapelici Presvetog Srca Isusova, ispod nove bazilike, imali misu na hrvatskom jeziku koju su predslavili naši svećenici putinici: don Mili Plenković, predstojnik KU Hvarske biskupije, don Pavao Gospodnetić, član državnog povjerenstva također iz Hvara te fra Mario Škrtić, pavlin, naš vodič i prevoditelj u Poljskoj, koji je za vrijeme svoje  redovničke formacije i studija boravio u Poljskoj, a sada živi i djeluje u Sv. Petru u Šumi.

U Rudniku soli – Wielicka, nedaleko od Krakowa, skupilo se čudesno puno povijesti, znanja, tehnike, umjetnosti, ljepote, ljudske ustrajnosti... pred čime svaki posjetitelj ostaje zadivljen. Uskim drvenim spiralnim stubištem spustili smo se na 65 m ispod zemlje i počeli razgledavanje tog zaista posebnog rudnika koji je stoljećima bio izvor poljskog blagostanja. Sol je bila bijelo zlato. Danas je samo turistička atrakcija. Zatvoren je 2007. godine.

Ležeći na 9 razina, skriven ispod grada, rudnik doseže dubinu od 327 m i sastoji se od gotovo 300 km tunela i oko 3000 prostorija. Za posjetitelje dostupno je 3,5 km tunela od 64. do 135. metra ispod razine zemlje. Impresivan dio rudnika su kapelice koje su sagradili sami rudari i u kojima se dan danas održavaju mise za hodočasnike. Najljepša i najveća među kapelicama je ona posvećena sv. Kingi koja se slavi kao zaštitnica rudara. Ona je bila kćer madžarskog kralja Bele IV. koja se udala za poljskog kralja Boleslava i prema legendi darovala rudnik poljskom narodu. U "slanim" prostorijama rudnika održavaju se i banketi, balovi, konferencije i koncerti... U stoljećima eksploatacije rudnika soli rudari su oblikovali prostor kakav danas vide tisuće turista. Rudari i njihovi alati i pomagala za rad iz prvih početaka rada rudnika, konji za vuču, strojevi za transport kamenih blokova na površinu; dugački hodnici, mostovi, bazeni slane vode, dvorane, kapelice, suvenirnice; likovi iz poljske prošlosti poput kraljice Kinge, Nikole Kopernika, zatim Goethea, Ivana Pavla II. ­ - samo su dio tog čudesnog prostora u podzemlju rudnika kamene soli... Rudnik Wieliczka nalazi se na UNESCO-vom popisu prirodne i kulturne baštine od 1978. godine.

Obavljati pobožnost Križnog puta uobičajena je hodočasnička pobožnost. No, Križni put na poznatoj Kalvariji Zebrzydovskoj nedaleko Wadowica, rodnoga grada Karola Woytile koji tu često dolazio, doista je posebno iskustvo jer pojedine su postaje (ima ih 40) vrlo udaljene, a do nekih trebalo se uspinjati velikom strminom. Mi smo prošli samo 14 postaja. Pobožnost je predvodio i svojim nas razmišljanjima obogatio fra Mario, a između postaja pjevali su revni Hvarani.

Obogaćeni tim doživljajem stigli smo oko podne u gradić Wadovice. Svuda po ulicama susretali smo mnogo svečano odjevenih đaka sa svjedodžbama u rukama koje su baš taj dan dobili, što nas je podsjetilo na riječi Ivana Pavla II. koji je pred mnoštvom vjernika i svojih bivših sugrađana toplo govorio o svom djetinjstvu i školskim danima te o odlasku na, danas zbog njega vrlo poznate "kremuvke" (kremšnite). Cijeli grad odiše prisutnošću Ivana Pavla II. Tu je crkva njegova krštenja s njegovim velikim kipom, njegova rodna kuća - muzej koja se sada obnavlja a predmeti iz nje premješteni su u drugu zgradu. Mnoštvo izložaka: predmeta i fotografija govori nam o njegovom djetinjstvu i mladosti.

Poslije podne slijedio je, svakako poseban dio našega putovanja, obilazak Njemačkog koncentracijskog logora za vrijeme II. Svjetskog rata Auschwitza (poljski Oświęcim), u kojem su Nacisti ubili oko milijun i sto tisuća ljudi - od toga najviše Židova iz svih zemalja Europe, zatim Roma, Poljaka... 

Auzchwitz  je postojao kao logor od 20.5.1940. do 27.1.1945. a već je 1947. pretvoren u muzej. Na ulazu u logor dočekao nas je zloglasni natpis "Arbeit macht frei" (Rad oslobađa) koji je postojao na svim nacističkim logorima. Užas i strava tog mjesta još se jače i upečatljivije doživljavaju kada prolazeći logorom i ulazeći u barake smrti od vodiča slušate o okrutnosti upravitelja i o strašnim uvjetima života logoraša zatvorenika i onih koji su tu došli samo "na tuširanje" (u plinske komore) kako su im govorili izvršitelji ekzekucije. Većina žrtava je ubijena u plinskim komorama Ciklonom B, drugi su bili ubijani izgladnjivanjem, prisilnim radom, nedostatkom higijene, pogubljenjima i u medicinskim eksperimetima. Vidjeli smo također i komoru za izgladnjivanje u kojoj je boravio sv. Maksimilijan Kolbe. Auschwitz  je bio najveći i najstrašniji koncentracijski logor nacističke Njemačke. Sastojao se od tri glavna kampa: Auschwitz I., administrativni centar, Auschwitz II. (Birkenau) kamp za istrebljivanje, i Auschwitz III. (Monowitz) radnički kamp; te 45 satelitskih logora. Logorom su upravljali Heinrich Himmlerovi SS-ovci. Zapovjednici logora su bili: Rudolf Höß, do ljeta 1943., a kasnije Arthur Liebehenschel i Richard Baer. Höß je tijekom Nürnberškog procesa osuđen i obješen 1947. godine ispred ulaza u Auzchwitz I.

Napustivši to tužno mjesto koje svjedoći o užasima II. sv. rata, nastavili smo u vruče ljetno poslijepodne naše putovanje prema poljskom nacionalnom Marijanskom svetištu Jasna Góra pokraj Częstochowe. Sutradan, na blagdan Tijelova razgledavali smo to velebno zdanje okruženo zidina i Pavlinskim samostanom. Počeci mu sežu u 1382. g. kada na tu 293 m visoku goru pored Częstochowe dolaze redovnici pavlini. Od samoga dolaska oni tu čuvaju čudotvornu ikonu Majke Božje Čestohovske. Njih oko 120 živi i djeluje u tom drevnom samostanu koji je uz onaj u Krakowu izbjegao naredbu cara Josipa II. iz 1786. o  ukinuću Pavlinskog reda, jer su se nalazili izvan njegove uprave. Ikonu je, prema legendi naslikao sv. Luka na daskama od stola Svete Obitelji. Princ Władysław Opolczyk (1326.-140.1) donio ju je iz Rusije i predao pavlinima. Ova slika pripada ikonama hodegetrija, tj. "koja pokazuje put" – ili "koja vodi k Isusu": Gospa na lijevoj ruci drži Isusa, a desnom rukom usmjerava pogled gledatelja na Njega i kao da kaže: "Učinite sve što vam kaže". Isus koji držeći u svojoj lijevoj ruci Bibliju, desnom rukom opet usmjerava gledatelja na svoju Majku kao da bi rekao "Evo, ti majke". Ta slika Marije s Isusom časti se kao čudotvorna, poznata kao Crna Gospa, Čenstohovska Gospa, zaštitnica Poljske. Naime, nakon napada Šveđana na Poljsku 1655. i uspješne obrane svetišta Jasne Gore, neočekivana pobjeda pripisala se zagovoru Gospe Čenstohovske te je tadašnji kralj Ivan Kazimir prozvao Gospu od Jasne Gore kraljicom poljske krune i zaštitnicom zemlje. Jasna Gora time je za sve Poljake postala simbol vjerske i političke slobode. Njoj su hodočastili mnogi kraljevi i vladari Poljske i darovali je bogatim darovima. Za vrijeme komunističkog režima Jasna Gora ponovno je zadobila ulogu simbola nepokorene Poljske. U tijeku svoga pontifikata Ivan Pavao II. svetište je pohodio 6 puta. Nakon atentata, kao zahvalu, Papa je darovao Gospi Čenstohovskoj zlatnu ružu koja se nalazi na oltaru pored slike s desne strane, i svoj pojas s tragovima krvi. Čenstohova je najposjećenije Marijino svetište u Poljskoj, godišnje ga pohodi 4-5 milijuna hodočasnika iz Poljske i cijeloga svijeta. Svake godine za Veliku Gospu deseci tisuća Poljaka iz cijele zemlje pješice hodočaste Gospi od Jasne Gore. O dolasku hrvatskih hodočasnka svjedoči i hrvatska nacionalna zastava izvješena na ulazu Ivana Pavla II. pored zastava mnogih drugih zemalja iz kojih dolaze hodočasnici.

Pored Gospine kapelice koja se sastoji od tri dijela, u svetištu se nalazi i velika prekrasna bazilika Presv. Trojstva te mnogo manjih kapelica. U vrijeme velikih hodočašća u svetištu se dnevno služi i do 50 misa. Po zidinama svetišta hodočasnici od ranog jutra obavljaju pobožnost Križnog puta. Na kraju tog Križnog puta na zidinama nalazi se velebni kip Ivana Pavla II. koji raskriljenih ruku dočekuje i pozdravlja hodočasnike. Toga je dana u svetištu završila velika tradicionalna Tijelovska procesija koja je u 10 sati krenula iz katedrale u Čenstohovi a na Jasnu Goru je stigla oko 13,30 sati, kad je na velebnom prostoru pored svetišta započela sv. misa koju je s predvodio mjesni biskup. Navečer u 21 sat prisustvovali smo jednom posebnom obredu koji se zove Apel, a koji prenosi i poljska televizija kad se Poljsku svakodnevno preporučuje pod zaštitu Majke Božje, Kraljice Poljske. Redovito se tada u Gospinoj kapelici skupi mnoštvo vjernika koji uz molitvu i pjesmu sudjeluju u obredu zatvaranja slike, tj. spuštanja posebnog metalnog zastora ispred slike.

U petak, dok su ranojutarnji hodočasnici žurili u Gospino svetište na prve mise, i dok su sa svih strana prijetili crni kišni oblaci koji su se ipak razišli i popustili pred suncem, mi smo se oprostili od Jasne Gore i krenuli prema Hrvatskoj i Zagrebu. Putem smo se zaustavili u Brnu, drugom po veličini gradu u Češkoj i u katedrali sv. Petra i Pavla u kapeli Navještenja Marijina slavili sv. misu. U Brnu nam također prijetila kiša. Brzo smo ušli u naš autobus i nastavili povratak kući, koji je brzo prošao uz molitvu i pjesmu te mali kviz o našem hodočašću u Poljsku u kojem su najbolje bile djevojke iz Šibenika. U Zagreb smo sretno stigli u ranim večernjim satima. Nakon srdačnih pozdrava i zagrljaja razišli smo se na sve strane, a neki su još tijekom noći nastavili dalje putovati do svojih domova.


1m  1m  1m  1m

1m  1m  1m  1m

1m  1m  1m  1m

1m  1m  1m